Divlja Jagoda

... Ali bobice su različite, ne samo u pogledu okusa, već i u pogledu proizvodnje.

Jagode treba staviti na prvo mjesto. Mislim da će se svi složiti da je ovo najukusnija od svih šumskih plodova. Ni u nijansama okusa, ni u aromi, nema joj premca, ali mu se i približava. Kad iziđete iz šume s punim vrčem i natočite ovaj vrč na veliko ravno posuđe, jedina svjetska aroma jagode odmah će plutati cijelom kućom. Sjećam se arome Leonova jagode: „A sada, čak i u grmljavinskoj oluji, kako će borove šume Eenezh škripati s vjetrom u naručju, kako vruća srpanjska izmaglica umire, pa čak i jastuci tri noći zaredom mirišu na vruću infuziju jagoda i borovih iglica ... u našem Yengu ".

Kao dijete brali su grozdove jagoda, koji, u pravu, nisu inferiorni od grozdova najsjajnijeg cvijeća. Da bobica ne bi otkotrljala komad mekanog, a ujedno i mirisnog kruha, svaku smo bobicu malo utisnuli u masu kruha i pojeli, pijuckajući mlijeko.

No, najbolji način je jesti jagode poput ove: u posudu ulijte hladno mlijeko, jako ga zasladite granuliranim šećerom, strpljivo miješajući dok se ne otopi, a zatim ulijte jagode u mlijeko, po želji ili na osnovu koliko je prikupljeno. Neki ljudi vole jagode drobiti jagode u mlijeku. To se ni u kojem slučaju ne smije raditi, jer iako će mlijeko iz kiseline jagode postati ružičasto, uvijet će se u pahuljice.

O džemu od jagoda neću. Svaka domaćica, svaka osoba koja se malo razumije u marmeladu, smatra je marmeladom broj jedan. Koliko znam, ne postoje druge vrste berbe jagoda. Da ga osušite - samo da pokvarite bobicu, nije prikladno za marinadu. Je li to bijeli sljez. Ali bijeli sljez je, po mom mišljenju, samo pogoršana vrsta pekmeza.

I općenito, istinu govoreći, protivim se bilo kojoj berbi ove bobice. I mislim da sam u pravu ako pođemo od njegove posebne korisnosti za osobu. Pa, koliko ću pojesti džema odjednom zimi? Žlica, dvije ili tri. Iako u jeku sezone možete svaki dan pojesti cijeli tanjur jagoda, štoviše, jagode prve svježine, koje nisu izgubile ne samo svoja ljekovita svojstva, već ni kap arome, i to ne samo svoje arome, već i arome okolne šume, zagrijane poludnevnim suncem. Istina, ovo moje stajalište ne sprječava moju suprugu da pekmez od jagoda čuva uz pud ili više.

Da, jagoda nije samo po ukusu među svim šumskim voćem, već i po svojoj korisnosti za ljude, pa čak i zacjeljivanju ...

Prvi val jagoda dozrijeva u sječi, odnosno tamo gdje je bila borova ili smrekova šuma i gdje je posječena, a ostali su samo panjevi od kojih se na suncu tope ljepljive kapljice aromatične smole. Jagode obično rastu oko ovih panjeva. A budući da je sječa otvorena prema suncu, tu prije svega sazrijevaju jagode, pogotovo ako je posječeno područje padina planine ili jaruge okrenute prema jugu. Začinu, kako mi kažemo, bobice u takvim reznicama sazrijevaju mnogo ranije od šumskih, skrivajući se u gustoj travi i šikarama.

U sječi je bobičasto voće manje nego u šumi, suše, grublje, ali možda je i slađe. Neke se sječe više ne prerastu, pa je iz godine u godinu na njima moguće brati rane sitne bobice. S druge strane, u nekim sječama počinje rasti gusti mladi rast, najčešće od stabala breze i jasike. Tamo se također diže trava, jagode se od suhog, "posječenog" pretvaraju u veliku sočnu šumsku bobicu.

Kad se u sječi sve pokupi i zgazi, trebate ući dublje u šumu. Jagode naravno ne rastu nigdje u šumi. Pod gustim krošnjama šume događa se da uopće nema trave, a ne samo jagoda. Dakle, trebate potražiti otvorene proplanke s jagodama ili rijetku šumu, gdje sunce doseže tlo, čak i ako filtrira kroz krošnje, kroz podrast oraha, kroz visoku šumsku travu. U travi na takvim mjestima bobice dozrijevaju, desno, na naprstaku. Sipani, sočni, hladni, malo su kiseli od svojih suplemenika koji rastu na brdima, ali kad vidite takvu bobicu, ne možete je zamijeniti za desetak drugih.

Uvijek biste trebali imati glavna velika jela koja mogu stajati negdje sa strane i malu, recimo, pola litre staklenku. Ova se staklenka prvo priveže na uzicu, a veže se uzicom oko struka tako da tegla visi ispred trbuha, a ruke su slobodne. Jagode često padnu iz ruke u šumsku travu. Prvi potez je pokupiti je i spasiti. Ali to nije potrebno, jer ga nećete odmah zgrabiti u gustu travu, dok ga berete, sav će se zgužvati, zarezati u travu, a za to vrijeme možete ubrati desetak novih bobica. Ali zapravo ne znam o čemu ovisi uspjeh, što je okretnost. Pokušavate, bez ispravljanja leđa, ne ometaju vas autsajderi, stalno radite objema rukama, seljanka koja se okuplja u blizini i dalje će pokupiti dvostruko više.

Isječak iz knjige "Treći lov"