Čim uzgajivači ne imenuju sorte koje su uzgajali - imenima predmeta i prirodnih pojava, imenima rođaka i istaknutih ljudi i jednostavno zvučnim frazama! Uvijek je zanimljivo znati je li ovo slučajan odabir ili određeni cvijet zaista izaziva određeni lik za uzgajivače koji su ga stvorili?
Mnoge od desetaka tisuća vrsta narcisa nazvane su po poznatim ljudima, uključujući narcis "Barrett Browning "iz skupine s malim krunama. Poznati nizozemski uzgajivač JWALefeber registrirao je ovu sortu 1945. godine, neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata, i rad na njenom stvaranju trajao je dugi niz godina. Rezultat je graciozna, diskretna sorta ranog cvjetanja. Segmenti perianta su eliptični, bijeli, lagano žućkasti kad su otopljeni. Cvijet je srednje velik, promjera oko 8 cm. Krošnja je u obliku čaše, svijetlo narančasta, valovita, s tamnije narančastim obrubom. Promjer krune 2 cm, visina 1 cm. Sorta je pogodna za skupnu sadnju, za prisiljavanje zimi. Dostiže visinu od 40-45 cm, dobro se razmnožava. Kako je ovaj skromni cvijet podsjetio Lefebru na nadarenu englesku pjesnikinju Elizabeth Barrett Browning?
Elizabeth je rođena u pretprošlom stoljeću, 1806. godine, u obitelji plantažera iz Zapadne Indije. Njezina obitelj imala je svoju tajnu. Istina ili ne, ali njihova je obitelj bila tamnoputa (što bi moglo biti i sve moguće na plantažama), pa je glava obitelji, gospodin Barrett, na sve moguće načine ometao bračne namjere svoje djece. A u obitelji je bilo mnogo djece, Lizzie je imala dvije sestre i osmero braće. Rano je izgubila majku, bila je domaće, bolesno, ozbiljno dijete, i sama je puno čitala i pisala. Pjesme, pjesme, članci, prvi književni uspjeh, a ujedno i bolest, slom živaca, teško liječenje. Kad je Elizabeth imala oko trideset godina, njezina se obitelj preselila u London. Život joj je bio gotovo zatvoren, čitave je dane provodila u mračnoj, zagušljivoj spavaćoj sobi, okovana kaučem. Rijetke šetnje sa sestrom u invalidskim kolicima, rijetki posjeti prijatelja,rijetka slova ... Prema njezinim riječima, "živjela je poput ptice u kavezu".
To je trajalo nekoliko godina. I konačno, usnula ljepotica se probudila. Pojavio se lijepi princ, energičan mladić koji ju je bio mogao potaknuti ne samo da se uda protiv volje njezina oca, već i da pobjegne od kuće, potajno napuštajući obitelj. Razmislite sami, je li djevojci iz pristojne obitelji u prim Engleskoj, u strogom devetnaestom stoljeću, bilo lako odlučiti se o ovome? Ali bilo je nemoguće odoljeti pritisku mladog (bio je šest godina mlađi od nje) nadarenog pjesnika Roberta Browninga. Sve je započelo dopisivanjem, tada se dogodio prvi sastanak koji je sve promijenio. Odnekud je potekla snaga, želja za kretanjem, djelovanjem. S četrdeset godina započela je novi život, udala se, preselila iz sumorne Engleske sa suprugom u Italiju okupanu suncem, tri godine kasnije rodila dijete, a istovremeno nije odustala od književne djelatnosti.Nevjerojatna ljubav dvoje nadarenih pjesnika ogledala se u pjesmama i pismima (njihova korespondencija objavljena je u dva sveska). Zauvijek je ostala u Italiji, na engleskom groblju u Firenci, on ju je preživio više od dvadeset godina i pokopan je u Westminsterskoj opatiji u Londonu, ali čini se da su njihovi osjećaji i danas živi, u njihovim pjesmama.
Elizabeth Barrett-Browning. Ako voliš
Jako te volim? Volim bez mjere.
U dubinu duše, u sve njene visine,
Transcendentalnoj senzualnoj ljepoti
Do dubine bića, do idealne sfere.
Na svakodnevne potrebe, na prvo,
Poput sunca i svijeće, jednostavne brige,
Volim poput istine - korijen svih sloboda,
I poput molitve - srce čiste vjere.
Volim sa svom trpkom strašću
Neispunjene nade, sva dječja žeđ;
Volim sve svoje svece s ljubavlju
Oni koji su me ostavili, i svaki uzdahne.
I smrt će doći, vjerujem, i odatle
Voljet ću te još više.
Robert Browning. Poljubac
Sav dah cvjetajućeg ljeta jedna je pčela -
Čudesa i bogatstvo svijeta - jedan dijamant -
Srce bisera - sjaj i sjena valova -
Istina je sjajnija od dijamanta, iskrenost je čistija od bisera -
Sve to skupa i mnogo više
U tvoj poljubac, ženo.
Robert Browning. Ispovijed
Misliš da sam se umorio od svog života
A ja je doživljavam kao dolinu ispraznih suza?
Smrtna postelja mi izgleda kao pijedestal
A ja - na nadgrobnom kamenu iznad lijesa u kojem sam ležao.
Misliš da ne mogu posegnuti za rubom stola
Farmaceutske boce zamotane u etikete?
Ali nema veze - ja sam izvan svog ugla
Potkrovlja i potkrovlja su savršeno vidljivi.
I tamo pod jednim od najviših krovova,
U otvorenom okviru, malo u stražnjem dijelu prozora
Vidim ženu i oči su joj otvorene.
I, Gospode, smiluj se koliko je dobra!
I zaboravljam na ljekarničke granice
Zatvorim oči i čujem kako puls pleše.
I u tišini pomislim kako je slatko živjeti
I osjetiti neusporediv okus na nepcu ljubavi!
Možda je uzgajivač svoju sortu tako nazvao kako bismo se sjetili ova dva nadarena pjesnika? I kako bi bilo zanimljivo prikupiti na svom mjestu barem mali broj sorti drveća, grmlja, cvijeća koji nose imena poznatih ljudi. U ovom slučaju možete gostima pokazati ne samo lijepe biljke, već i razgovarati o izvanrednim osobama iz različitih doba, jer vrtlar ne bi trebao biti zainteresiran samo za biljke i zemlju, već biti svestrana osoba.
