Grm kleke

Vidio sam u snu grm kleke.

U daljini sam začuo metalno krckanje.

Čula sam zvonjavu bobica ametista.

I u snu, u tišini, svidio mi se.

Kroz san sam osjetio blagi miris katrana.

Savijajući natrag ova niska debla,

Primijetio sam u tmini grana drveća

Mala živa sličnost vašeg osmijeha.

Klek smreke, grm smreke,

Hladno blebetanje promjenjivih usana

Lagano blebetanje, jedva bacanje katrana

Tko me probio smrtonosnom iglom!

Na zlatnom nebu ispred mog prozora

Oblaci prolaze jedan po jedan.

Moj vrt koji je letio uokolo je beživotan i prazan ...

Bog ti oprostio, grm klekovine!

1957