Ruža jesen

Šuma je pokrivala svoje vrhove,

Vrt je ogolio čelo

Rujan je mrtav i dalije

Dah noći gorio je.

Ali u dahu mraza

Jedan od mrtvih

Ti sama, kraljice ružo,

Mirisno i veličanstveno.

Unatoč okrutnim suđenjima

I opačina umirućeg dana

Vi ste obrisi i udisaji

U proljeće pušeš na mene.

18. rujna 1885